Božidar Širola, prvi hrvatski etnomuzikolog i Milovan Gavazzi, etnolog i utemeljitelj etnološkoga znanstvenog rada i nastave etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zajednički su sastavili prijedlog (elaborat) razvitka Odsjeka za pučku muziku pod naslovom "Muzikološki rad Etnografskog muzeja u Zagrebu od osnutka do konca g. 1929." (1931a: 30-40) čime su postavili temelje za institucionalno bavljenje etnomuzikologijom te prikupljanje elemenata glazbene kulture. Odsjek za pučku muziku osnovan je 1921. godine, a njegov prvi voditelj bio je Božidar Širola.
Širola i Gavazzi u svom su elaboratu predstavili iscrpni predložak razvoja etnomuzikološke djelatnosti u Etnografskom muzeju uključivši sve važnije parametre za prikupljanje i istraživanje etnomuzikološke građe, kao što su fonografska radionica sa svim potrebnim uređajima za snimanje i znanstveno ispitivanje zvučne građe te fonografska snimanja za povremena kritička izdanja napjeva narodnih popijevaka, zatim arhiv fonogramskih snimki i zbirka narodnih glazbala, priručna knjižnica i arhiv za rukopisnu građu. Djelatnost Odsjeka bi, prema njihovu prijedlogu, uključivala i prikupljanje i organiziranje dotadašnjih rezultata u proučavanju folklorne glazbe, prikupljanje i proučavanje tradicijskih glazbenih instrumenata, te prikupljanje građe za rječnik glazbenog nazivlja (Širola i Gavazzi, 1931a: 3-4).
Valent Novak i Martin Petković te Florijan Andrašec i Vinko Žganec pred fonografom u Podturenu; snimatelj: Milovan Gavazzi, rujan 1924. / N-477, N-478, N-479, Foto-dokumentacija Etnografskog muzeja
Zbog skromnih financijskih sredstava, fonogramska radionica ipak nije bila osnovana zbog čega se muzejska uprava obratila Phonogrammarchivu bečke Akademije znanosti, koji je prihvatio Odsjek kao svoju ispostavu u Zagrebu (Bezić, 1998: 22) i predao mu na uporabu svoj fonogram za tonska snimanja na posebnim voštanim pločama.
Phonogrammarchiv bečke Akademije znanosti i Etnografski muzej potom su sklopili ugovor prema kojem su se originali fonogramskih snimki predavali bečkom Phonogrammarchivu, a Odsjek za pučku muziku zadržavao je kopije (Širola i Gavazzi, 1931a: 7; Gjetvaj, 1989: 21; Bezić, 1998: 22). Fonografski uređaj i pribor za snimanje čuvali su se u Etnografskom muzeju sve do 26. svibnja 1989. kada su predani na pohranu u Hrvatski državni arhiv. 1
Pjevačice koje su pjevale u fonograf (Remete, Zagreb); snimatelj: Vladimir Tkalčić, 28. 12. 1930. / N-1759, Foto-dokumentacija Etnografskog muzeja
Elaborat "Muzikološki rad Etnografskog muzeja u Zagrebu od osnutka do konca g. 1929." predstavljao je važan dokument pri organizaciji Odsjeka za pučku muziku koji nastavlja Radićevu etnografsku paradigmu i teorijsku koncepciju o pronalaženju nacionalnih obilježja u predmetima iz domova seljaka. Stoga se u elaboratu navodi kako je jedan od osnovnih ciljeva prikupljanja glazbenih instrumenata za Zbirku bio sačuvati "narodno muzičko blago" i predati ga "neokaljano u amanet poznijim naraštajima" (Širola i Gavazzi, 1931a: 1).
Glazbala koja su bila prikupljena u vrijeme postojanja Odsjeka danas čine 75% ukupnog fundusa Zbirke glazbala Etnografskog muzeja u Zagrebu.
1. Prema Zapisniku o primopredaji građe 26. 5. 1989., Hrvatski državni arhiv preuzeo je ukupno 115 fonografskih ploča i opremu, te sljedeći popis građe: fonograf-električni (1 kom.), slušalice (2,5 kom.), mikrofon (2 kom.), postolja za mikrofon (2 kom.), membrane (4 kom.), ispravljač (1 kom.), pojačalo (1 kom.), lijevak za fonograf (3 kom.), fonograf-mehanički (1 kom.), rezervni mehanizam za fonograf (1 kom.), 7 drvenih sandučića s pločama (7 kom.) i ploče (115 kom.) (Arhivska građa, Etnografski muzej u Zagrebu).
